Vjerojatno se možete prisjetiti vremena kad ste doživjeli meta-emociju ili emociju koja se dogodila kao odgovor na drugu emociju. Možda ste se zadirkivali dok ste s prijateljima gledali krepak film, a zatim se osjećali neugodno zbog osjećaja tuge. Ili ste se možda, kad ste bili dijete, osjećali sretnim ukor, a zatim osjećali krivicu zbog osjećaja sreće.
Većina ljudi je upoznata s meta-emocijama, ali vrlo malo se zna o njima. Dakle, naš tim iz Laboratorija za emocije i mentalno zdravlje na Sveučilištu Washington u St. Louisu dizajnirao je studiju koja je istraživala metaemocionalna iskustva ljudi u njihovom svakodnevnom životu. Nadala se da će razumijevanje meta-emocija u konačnici pomoći ljudima da postanu bolji u reagiranju na njih na način koji poboljšava dobrobit.
Zapošljavali smo 79 odraslih u dobi između 20 i 71 godine iz veće zajednice St. Louisa radi ispunjavanja anketa, uključujući pitanja o nedavnim osjećajima depresije. Dali smo im i opis i primjere meta-emocija kako bismo bili sigurni da su razumjeli koncept. Sljedeći tjedan, čak i osam puta dnevno, ove odrasle osobe pingpirale su (na svojim pametnim telefonima ili uređajima koje smo im pružile) da odgovore na pitanja koliko obraćaju pažnju na svoje emocije i koje (ako ih ima) osjećaje osjećaju o drugim emocijama.
Otkrili smo da su meta-emocije nešto uobičajeno: Više od polovice odraslih u našem istraživanju izvijestilo je o doživljavanju meta-emocija barem jednom tijekom tjedna anketa.
Meta-emocije se mogu svrstati u četiri vrste: negativne-negativne (npr. Osjećaj neugodnosti zbog osjećaja tuge), negativno-pozitivne (npr. Osjećaj krivice zbog osjećaja sreće), pozitivno-pozitivne (npr. Osjećaj nade zbog osjećaja olakšanja) i pozitivno-negativno (npr. osjećaj zadovoljstva zbog osjećaja bijesa). U našoj su studiji negativne negativne meta-emocije bile najčešći tip. To ukazuje da se mnogi nerviraju, nerviraju ili se ljute zbog vlastitih negativnih emocija.
Otkrili smo da su ljudi koji su imali češće negativne negativne meta-emocije također imali veći osjećaj depresije. (Osjećaji depresije nisu bili povezani s bilo kojom drugom meta-emocijom.) Doista, prethodna su istraživanja također povezala negativne meta-emocije s osjećajima depresije; međutim, nije razlikovala dvije različite vrste negativnih meta-emocija. Naša otkrića proširuju literaturu pokazujući da negativno-negativne meta-emocije mogu biti posebno problematične.
Važno je napomenuti da doživljavanje negativnih-negativnih meta-emocija ne znači da imate ili ćete razviti depresiju. Istina može biti istina - osjećaji depresije mogu dovesti do negativnih negativnih meta-emocija - ili neki drugi uzrok može dovesti do obojega. Buduća istraživanja potrebna su kako bi se utvrdilo što se zapravo događa.
Ljudi u našoj studiji imali su veću vjerojatnost da su izvještavali o meta-emocijama u vrijeme kada su više pažnje obraćali na njihove emocije. To ima smisla, jer pažnja prema našim emocijama može dovesti do većeg broja prosudbi i osjećaja o njima. Moglo bi se dogoditi i da meta-emocije privlače našu pažnju, vodeći nas da odjednom postanemo svjesni slojeva osjećaja.
Jesu li meta-emocije češće kod određenih ljudi? Otkrili smo da spol, starost i rasa / etnička pripadnost ljudi ne predviđaju koliko često ih doživljavaju. Zapravo, istraživači ne znaju zašto određeni ljudi doživljavaju meta-emocije drugačije od drugih, ali neki misle da to ima veze s tim kako smo odgajani. Na primjer, ako su vas odgajali roditelji koji su vas učili da su emocije znak slabosti, možda biste se osjećali negativnije prema svojim emocijama.
Suočavanje s osjećajima oko osjećaja
S obzirom na to da su negativne negativne meta-emocije ponekad dio svakodnevnog života, koji je najbolji način na njih odgovoriti?
Prvo, važno je znati koje osjećaje osjećate prije nego što počnete mijenjati svoje reakcije na te emocije. Terapija dijalektičkog ponašanja (DBT), koja se često koristi kako bi se ljudima pomoglo u upravljanju teškim emocijama, potiče vas da svojim emocijama označite riječi. (Kakav je to zapravo onaj "loš" osjećaj? Je li to tuga? Usamljenost? Beznadežnost? Strah?) DBT vas uči da istražite kako proživljavate te emocije u svom umu i tijelu. (Da li vam srce brzo kuca? Osjećate li pritisak u grudima? Imate li potrebe napustiti situaciju?)
Također vam pomaže da cijenite svoje negativne emocije i posao koji oni obavljaju za vas. Da se vaši preci nikada nisu uplašili kad su vidjeli otrovne zmije, možda se nikad niste rodili! Ako se niste ljutili na nepravedan tretman, možda niste motivirani da napravite potrebne promjene u svojoj situaciji. Vaše negativne emocije važni su signali koji vas upozoravaju kada nešto nije u redu u vašem okruženju. Oni mogu poslužiti i kao signal drugima da vam trebaju pomoć ili podrška. Na primjer, kada osjećate anksioznost, prijatelj može primijetiti napetost mišića na vašem licu ili promjenu u glasu i pitati vas što nije u redu.
Konkretno, negativne emocije o negativnim emocijama odražavaju ono što odlučujete ili procijenite te početne negativne emocije. Oni vas mogu potaknuti da tražite veće razumijevanje svojih emocionalnih iskustava i konteksta u kojima se javljaju. Na primjer, ako osjećate krivicu zbog ljutnje na supružnika, ta bi vas krivnja mogla potaknuti da istražite što vas je naljutilo i je li ta ljutnja opravdana.
Zatim možete odabrati kako odgovoriti na te emocije na temelju toga koliko mislite da su emocije u određenom kontekstu. Ako bi vas u gornjem primjeru krivica navela da je ljutnja na supružnika neopravdana, možda bi imalo smisla pokušati riješiti sukob s njima. U drugim slučajevima, to možda nema smisla ili možda neće biti moguće pokušati promijeniti situaciju na temelju vaše meta-emocije. Na primjer, kada ljudi pate od kliničke depresije, često se osjećaju krivima kako su u prošlosti reagirali na stvari koje se ne mogu promijeniti.
Kad se ne možemo pozabaviti temeljnom situacijom, možemo pokušati odgurnuti svoje meta-emocije. Ali istraživanje zapravo sugerira da pokušaj potiskivanja emocija može biti kontraproduktivan. Umjesto toga, pokušajte svojim negativnim emocijama pružiti prostor da dolaze i odlaze. Metafora koja se koristi u terapiji prihvaćanja i predavanja (ACT), čest i učinkovit tretman za depresiju, karakterizira negativne emocije kao neželjene domaćice: Podsjeća nas da možemo dočekati goste, a da ne budemo sretni što su gosti tu.
Ako isprobavanje strategija samostalno ne uspije, a mislite da negativne negativne meta-emocije upadaju u vaš svakodnevni život, može vam pomoći rad sa stručnjakom za mentalno zdravlje osposobljenim za tretmane usmjerene na emocije, kao što su DBT i ACT.
Ono što je najvažnije, doživljavanje negativnih-negativnih meta-emocija nije samo po sebi loše. Trik može biti u učenju razumjeti ove emocije i fleksibilnosti u načinu na koji se nosite s njima.
