Imam ulcerozni kolitis, oblik upalne bolesti crijeva koji mi je perforirao crijevo, što znači da sam morao kirurški ukloniti svoje debelo crijevo i dobila sam vrećicu stoma.
Deset mjeseci kasnije imao sam preokret nazvan ileo-rektalna anastomoza, što znači da mi se tanko crijevo pridružilo u rektum kako bi mi omogućilo da opet 'normalno' odem u toalet.
Osim, nije baš ispalo tako.
Moja nova norma je korištenje WC-a između 6 i 8 puta dnevno i kronični proljev jer više nemam debelo crijevo za oblikovanje stolice. To znači suočavanje s ožiljnim tkivom i bolovima u trbuhu te povremenim rektalnim krvarenjima iz upaljenih područja. To znači da dehidracija iz mog tijela ne može pravilno apsorbirati hranjive tvari i umor od autoimune bolesti.
To također znači da stvari jednostavno uzimam kad trebam. Uzimam slobodan dan kada se moram odmarati jer sam naučila da sam proaktivniji i kreativniji kad se ne izgaram.
Više se ne osjećam krivim zbog uzimanja bolesnog dana, jer znam da je to moje tijelo potrebno da nastavi ići dalje.
To znači otkazati planove kad se previše umorim kako bih se pristojno naspavao. Da, možda će ljude iznevjeriti, ali također sam naučio da će oni koji vas vole željeti ono što je najbolje za vas i neće im smetati ako se ne možete sastati na kavi.
Imati kroničnu bolest znači morati se dodatno brinuti o sebi - pogotovo sada kad sam trudna, jer se brinem za dvoje.
Briga o sebi pripremila me za brigu o svom djetetu
Otkako sam najavila trudnoću u 12 tjedana, dobila sam mnoštvo različitih odgovora. Naravno, ljudi su upućivali čestitke, ali došlo je i do porasta pitanja, poput "Kako ćete se nositi s tim?"
Ljudi pretpostavljaju da zbog toga što sam svoje tijelo prošla toliko medicinski da neću moći podnijeti trudnoću i novorođenče.
Ali ti ljudi griješe.
U stvari, toliko puno toga što me prisililo da postanem jači. Prisililo me da pazim na broj jedan. A sada je taj broj jedan moje dijete.
Ne vjerujem da će moja kronična bolest utjecati na mene kao majku. Da, možda imam nekoliko grubih dana, ali imam sreću da imam obitelj koja živi. Pobrinut ću se da to tražim i uzmem podršku kad mi zatreba - i nikad se toga ne stidim.
Ali više operacija i rješavanje autoimune bolesti učinili su me otpornijima. Ne sumnjam da će stvari ponekad biti teške, ali puno se novih mama bori s novorođenčadima. To nije ništa novo.
Toliko dugo sam morao razmišljati o tome što je najbolje za mene. A puno ljudi to ne čini.
Mnogo ljudi kaže da stvarima koje ne žele raditi, jedu stvari koje ne žele jesti, vidjeti ljude koje ne žele vidjeti. Dok su me godine zbog kroničnog oboljenja učinile 'sebičnim', što mislim da je dobra stvar, jer sam ugradio snagu i odlučnost da učinim isto za svoje dijete.
Bit ću snažna, odvažna majka i govorit ću kad mi nešto nije u redu. Govorit ću gore kad nešto zatrebam. Ja ću se založiti za sebe.
Ni ja se ne osjećam krivim zbog toga što sam ostala trudna. Ne osjećam kao da mom djetetu ništa neće nedostajati.
Zbog operacija rečeno mi je da neću moći prirodno začeti, pa je bilo potpuno iznenađenje kad se dogodilo neplanirano.
Zbog toga ovu bebu vidim kao svoju čudesnu bebu i neće doživjeti ništa osim neumorne ljubavi i zahvalnosti što su moje.
Moje će dijete imati sreću da ima mamu poput mene, jer nikada neće doživjeti bilo koju drugu vrstu ljubavi poput ljubavi koju ću im pružiti.
Na neki način mislim da će imati kroničnu bolest pozitivno utjecati na moje dijete. Moći ću ih podučiti o skrivenim invaliditetima i ne suditi o knjizi po koricama. Moći ću ih naučiti da budu empatični i suosjećajni jer nikad ne znate kroz što netko prolazi. Naučit ću ih da podržavaju i prihvaćaju osobe s invaliditetom.
Moje će se dijete odgajati kao dobar, pristojan čovjek. Nadam se da ću biti uzor svom djetetu, reći im kroz što sam prošla i kroz što prolazim. Da bi vidjeli da unatoč tome i dalje stojim i pokušavam biti apsolutno najbolja majka koju mogu.
I nadam se da me gledaju i vide snagu i odlučnost, ljubav, hrabrost i samoprihvaćanje.
Jer to se nadam jednog dana vidjeti u njima.
Hattie Gladwell novinarka je mentalnog zdravlja, autorica i zagovornica. Piše o mentalnim bolestima u nadi da će smanjiti stigmu i da potakne ostale da se izjašnjavaju.
